just do it..............
Da, doista just do it po tko zna koji put.
Nemam ništa protiv blogova ili sličnih stvari, ali zbilja ljudi ipak neke stvari ne kužim.
Krećem u život jer mi se sve to čini uzaludno i totalno beznačajno.
Radije ću ćitati neku stručnu knjigu nego čitati tuđa razmišljanja koja nitko drugi ne želi čtui.
Dakako da se to odnosi i na mene, pa ću se eto potruditi da i netko osim blogera čuje moj glas.
Oduvijek sam mislila da je pisanje blogova glupost, ali sam ipak krenula to pisat.
Možda dobiješ neki dobar savjet ili slično od ljudi koji to čitaju, ali da li zaista želim dobiti savjet od nekog tko cijeli dan ne radi ništa doli filozofira i komentira ljudima blogove. NARAVNO DA NEĆU!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Stoga, svima vama poruku šaljem, da krenete u svoj život ne riječima već djelima.
Odlučila sam svoje ogromno znanje upotrijebiti, primijeniti ili na kraju krajeva itekako dobro unovčiti.
Stoga zbogom blogeri, neću se više nikad vratiti na blog ni da pogledam vaše komentare jer znam da će to za mene biti znak slabosti kojeg ću se truditi da ne počinim.
Stoga, ljudovi, sretno vam bilo.
Jer sam ja odlučila da će meni itekako biti.
Od srca, s ljubavlju ili kako vam drago...
the best of just do it!!!!!
charlize
najava novog bloga...
Hi, ljudi!
Dugo me nije bilo no nije ni vas. Javljam da me možete čitati na novom blogu i u novom izdanju.
Pozdrav svim mailićima. Charlize
marina6.blog.hr
ponovno zbogom ili ipak...
Kako sam se odlučila učiti cijeli život i usavršavati se tako sam odlučila dobiti na vremenu gledajući manje TV ( što i uključuje i one emisije koje se zbilja zanimljive, ali kojih se moram odreći), a i ne pisšući blog. Dakako da ću se javiti ako bilo tko bilo kada postavi bilo kakvo pitanje, ali neću se zamarati blogom već ću ga samo posjećivati u trenucima kad ću nešto downloadati s neta pa ću na taj način korisno( donekle) koristiti vrijeme provedeno na netu.
Do sad sam skoro pa svaki dan gledala na net horoskop (iskon Webcafe) jer mi je bio točan u recimo oko 75%. Ali sam odlučila živjeti život NEMA OPRAVDANJA tako da neću to više činiti. U potpunosti upravljam svojim mislima, riječima i djelima.
Ako bilo tko želi reći bilo što ili koristiti prostor mog bloga za neku prmociju slobodno ostavi svoj mail da mu javim korisničko ime i lozinku bloga tako da to može nesmetano obaviti. Ili po želji može materijale poslati na moj mail pa ću ja objaviti sav materijal bez cenzure.
Mislim da bi to bilo zbogom, zasad...
Voli Vas vaša
najbolja, najinteligentnija, najljepša i najjedinstvenija
Charlize
Pitajte Charlize
Svi mi kažu da kad bih poslušala svoje savjete da bi moj život bio savršen. A sigurna sam da i vi znate hrpu ljudi koja zna rješiti sve probleme osim svojih vlastitih. A ja spadam baš u kategoriju tih ljudi.
Stoga, nudim vam priliku da vam pomognem savjetom. Ako bilo tko ima kava pitanja ili probleme ja ću se potruditi pomoći mu. A ako ja neću to biti u stanju učiniti ponudit ću vam bespaltnu pomoć osobe koja je upučenija u vaš problem. Pitajte bilo što, što vas god zanima.
Obećajem da će svako pitanje dobiti svoj vlastiti post. Ako vam se moj odgovor neće svidjeti ili vam neće odgovarati ostali će blogeri moći pomoći svojim iskustvima. Zato, ne ustručavajte se već slobodno pitajte.
DO viđenja!!!!
Voli Vas vaša Charlize
P.S. Tko pita taj ne skita!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Dali je on onaj pravi???
Već se neko duže vrijeme viđam s Paulom. Paul i ja smo se upoznali prije godinu dana kad sam se javila na oglas za posao u njegovoj tvrtci. No ja sam tada još studirala ekonomiju, a oni su trebali nekog s iskustvom za posao na neodređeno tako da nisam dobila posao. U to sam vrijeme još studirala ekonomiju, sad sam već diplomirani ekonomist na što sam preponosna. Prije skoro pa pola godine javila sam se na oglas u jednoj firmi koji neću ovim putem reklamirati od tada se moj budžet višestruko povećao. S plaćom, a ponajviše poslom sam prezadovoljna jer mi se sviđa to što se svaki dan događa nešto novo i zanimljivo.
A sada ono zbog čega i pišem ovaj post. Danas sam dobila plaćeni slobodan dan na poslu jer sam svojoj firmi priskrbila klijenta za kojeg se bore već godinama. Dobila sam i povišicu. Iskreno ne baš previsoku, ali i to je dobro za početak. I tako sam danas duže ujutro spavala, a onda sam otišla u prekrasnu šetnju gradom. Brzo hodam čak i kad šećem pa sam prešla gotovo cijeli Zagreb. Kad sam se vratila u stan pospremila sam sve do savršenstva. Kad sam pospremala slušala sam Celine Dion. I tako slušajući njezine balade razmišljala sam o svome životu. Paul kojeg sam spomenula na početku ima u mome životu važnu ulogu jer iako onog dana nisam dobila posao dobila sam njega. Poslije razgovora za posao sreli smo se nekoliko puta u gradu, a kad sam se zaposlila firma u kojoj radim poslovala je s njegovom tako da smo se viđali sve češće i češće. Na kraju je to preraslo u ljubav. Mada ne živimo zajedno kao da živimo. Kod njega je polovica mojih stvari, a kod mene polovica njegovih. Svaki dan smo zajedno i svaku večer liježemo skupa. Osim kad on putuje poslovno tada sam ja ili kod njega ili kod sebe u stanu. Znam da me on voli a isto tako volim i ja njega. Mnogo razgovaramo i on mi uvijek kaže da sam ja njegova prva i posljednja. To se odnosi na to da sam ja njegova jedina žena u njegovu životu koju bezuvjetno voli i koju će ikada voljeti. Ja sam u njegove riječi uvjerena jer mi je to i 1000 puta dokazao. I ja njega volim kao nikad nikoga. I mislim, zapravo sam svakim danom sve sigurnija u to da je on onaj pravi. Onaj za cijeli život.
No ima tu i nešto što nisam spomenula. Ja imam 25 godina, a on 44. I premda ja izgledam starije, a njemu nitko ne bi dao više od 35 (čovjek se brine o sebi) činjenica je da između nas stoje godine koje moja mama nikad neće moći prihvatiti. Ona misli da se ja vucaram s nekim svojim vršnjacima, a ja zapravo volim. Volim iz dna duše i iz dna srca. Naša je veza javna, ali na poslu ipak ne smijemo biti preintimni. Paul me zaprosio na najljepši mogući način i ja sam pristala. Pristala jer doista želim s njime provesti ostatak svog života. Već razgledavamo kuće na Pantovčaku jer želimo imati zelenila oko sebe. On želi kuće veće 10 puta od mojeg malog stana i to je meni ipak malo previše, ali on kaže da mi želi pružiti ono što zaslužujem. Premda on ima novaca i neki će misliti da sam ja s njime iz tog razloga to nije istina. Jer i polako ja zarađujem neke veće svote. I zasad nam je u oko upala jedna prekrasna prekrasna i preogromna vila.
Ali kako reći mami da se želim udati za toliko starijeg muškarca. Paul je predložio da je pozovem u Zagreb malo kod sebe na par dana i postupno će on tu uskočiti i nadati se da će ga prihvatiti. Zabrinjava me mama jer je ona starija od Paula samo 5 godina. Da, samo 5 godina.
No to sad dosita nije bitno jer ga ja volim. Ja sam njemu rekla da bih ja htjela da se prvo vjenčamo samo kod matičara i tako živimo godinu ili možda čak i dvije, a onda kad će ga moja mama u potpunosti prihvatiti da se onda vjenčamo i u Crkvi. On kaže da je moja želja njegova zapovijed i učinit će sve što ja želim. I tako nam je to zasad u planu.
Volim ga najviše na svijetu i mislim da ništa ne b i trebalo kvariti našu sreću.
Sad moram prekinuti pisanje jer mi se voda zgrijala tako da mogu u kadu. Malo opuštanja i relaksacije će mi dobro doći na ovaj slobodan dan. Danas sam se zbilja odmorila, a sutra ponovno u akciju i nove poslovne pobjede.
P.S. Moje pravo ime nije Charlize, ali ime moje ljubavi je doista Paul. Čudno za Hrvata, ali njegovi su putovali dosta po svijetu pa su mu dali to ime po Paulu Mcartneyju jer su vjerovali ili ne bili na koncertu Beatlesa. Moje vam pravo ime zasad neću otkriti, ali bez brige više-manje je hrvatsko ime.
Javno priznanje
Mada sam odlučila odustati od pisanja bloga izgleda da to nije bilo idealno. Htjela bih priznati javno da bolujem od bulimije i odlučila sam prestati s tim sranjima te biti zdrava. Razlog moje bulimije jest taj što sam se prije otprilike godine dana bolovala od anoreksije te u nastojanju da je izliječim navukla sam na sebe još goru bolest. Naravno moji roditelji nisu ništa primijetili no kako sam ja dosta savjesna shvatila sam da si time opako ugrožavam zdravlje. I tako sam počela jesti, a kako se nisam htjela zdebljati ni grama jedino što mi se u tome trenutku činilo idealnim rješenjem jest da tu i tamo povratim hranu. Ispočetka sam kontrolirala unos hrane i povraćala jedanput ili dvaput mjesečno. No u zadnje sam vrijeme dosta pod stresom zbog užurbanosti svog života te sam u zadnjih mjeseca dana vjerojatno povratila tridesetak puta. Znam da zbog toga dolazi do poremećaja elektrolita, uništenja zubne cakline itd. Kako sam u lošem stanju dobro govori primjer da sam prije 20- tak minuta povratila večeru.
Jedino što me izdvaja iz stereotipa bulimičara jest što sam ja svjesna činjenice da sam bolesna. A osim toga uvijek sam vesela, sabrana i nitko ne bi za mene rekao da bolujem od bulimije. Jer sam jednostavno presavršena da se meni nešto takvo događa. U svojo savršenosti tražila sam način da pogriješim te mi se tu nametnula bulimija, a prije nje i anoreksija. Kad sam razmišljala o tome da je jedini način da se riješim bulimije i ostanem mršavica prelazak na anoreksiju, znala sam da sa mnome nije sve u redu. Da moram učiniti nešto samo za sebe i ako ne želim biti toliko savršena, griješiti na nekim glupostima. Npr. jesti čokoladu barem dvaput tjedno.
Razlog što to pišem na blogu je taj što od blogera, a i svih ostalih molim podršku, savjete ili samo njihovu prisutnost. A razlog je i taj da to kažem nekom od ljudi koji me okružuju oni bi mi se na to nasmijali i ne bi mi povjerovali. A tko zna možda mi i ne bi htjeli povjerovati jer moje savršenstvo ne smije griješiti.
Zato ljudi pišite sve što znate o sistemu ključ u svoje ruke, sve što želite.
Ako već utjehu ne mogu potražiti u svojim prijateljima onda barem mogu u potpunim strancima koji imaju više razumijevanja i manje predrasuda.
Voli vas vaša Charlize
P.S. Da, to je znak da ću nastaviti pisati blog!!!
the end...
Kratko nakon što sam napisala svoj prvi post na blog odlučila sam prekinuti s time. To dakako ne umanjuje moju podršku svim ostalim blogerima i pohvale na njihov račun što vrijedno pišu nove blogove.
Mislim da sam ipak dužna objasniti razlog mog rekordno brzog odustajanja. razlog je dakako više nego jednostavan. Odlučila sam napisati knjigu na temu života i poboljšanja naših života u svim aspektima. Krenući od financijske neovisnosti koja je za mene daleko najbitnija pa sve do istinske sreće, povjerenja među ljudima, ljudskog karaktera, proaktivnosti ljudi te njihova shvaćanja života. Kako će se knjiga koju namjeravam pisati djelomično temeljiti na mojem životu i mojem prihvaćanju činjenica koje su napisali drugi autori prema kojima ću se povoditi , ne bi bilo previše lijepo da kad objavim knjigu netko sazna da sam zapravo cijelu knjigu napisala na blogu. Onda je zasigurno nitko neće htjeti kupiti, ako će mu se nuditi besplatan primjerak. Upravo čitam knjigu koja mi ukazuje na to da bi se i moja buduća knjiga mogla jednako tako dobro prodavati.
Ipak knjiga koju sam započela prije gotovo godinu dana danas ima tek 40 stranica jer se temelji na mojem spoznavanju života. Nadam se da će knjiga rasti zajedno sa mnom i da će biti gotova za godinu, eventualno dvije jer joj namjeravam posvetiti tek pozornost vikendom i možda nekim bitnijim živtonim situacijama iz razloga što mi je raspored zaista pretrpan.
Nadam se da će me blogeri podržati u mojem nastajanju i novom cilju mog života.
Dakako, obećajem da ću o završetku knjige prvo obavijestiti blogere.
A sad krećem na nove spoznaje, nova saznanja i nove ideje.
Voli vas vaša
Charlize
P.S. posjetit ću tu i tamo svoj blog u slučaju da tko ima pitanja ili komentare koji su uvijek dobro došli. Do ponovnih susreta ostajte mi zdravi i sretni!!!
uvod...
Za početak pozdrav svim blogerima i onima koji će to tek postati!
Bit ću iskrena i reći da sam donedavno mislila da je pisanje bloga totalno sranje i da to rade oni koji nemaju pametnijeg posla u životu. Eh, kako sam se samo gadno prevarila.
Tek sam nedavno shvatila da je to dobar način da i drugi ljudi čuju tvoje mišljenje.
Eto, nisam se stigla ni okrenuti, a već mi je na vrata kucnula godina nova. I tako vrijeme nepovratno leti dok ga ja najiskrenije rečeno uzaludno trošim. Sada ću prije svega reći nešto o temi novogodišnjih odluka na koje sam i ja naivno pala i sastavila poduži popis. Iskreno, od toga ništa. Ako sam do sada mogla naučiti išta iz svog života to je zasigurno da kod menen obećanja i odluka ne pale. Za sve što sam dobro napravila nisam razmišljala previše o tome već sam sve radila u efektu. A ono što sam dugo planirala, na kraju od svega toga nije bilo apsolutno ništa ili se u još gorem slučaju stanje pogoršalo. Upravo sam pred sebe otvorila papir na kojem sam napisala sve svoje novogodišnje odluke i moram priznati da ni Superman ne bi sve to mogao izvršiti. Možda je glupo prepisivati sad tu sve odluka pa ih ja eto neću. Odluke su i više nego uobičajene, kakve ima većina ljudi. Krenuvši od toga da ću imati više samopouzdanja i uspjeha pa sve do toga da ću smršavjeti desetak kilograma. Mislim da sam samim time napisala najbolji vic ikad, ali eto i mene je ponesao sav taj blagdanski ugođaj. Na popisu se našla i jedna totalno neuobičajena odluka za mene koja kaže da ću usrećivati druge. Svi ili gotovo svi koji me znaju bi na tu odluku popucali od smijeha, ali eto. Valjda me je stvarno ponio taj blagdanski ugođaj pa su se u meni začudo javili i neki samaritanski osjećaji. I sad ću nakon svega napisanog taj papir poderati i baciti ravno u smeće.
Eto, jesam. Možda malo glupo od mene, ali to jednostavno u mome životu ne pali. Jedina odluka s kojom ću ući u novu bit će ta da ću biti proaktivna ili kako bi rekao Stephen R. Covey sama odlučivati o onome dobrom i lošem što će mi se događati u životu. Ili kako bih ja to jednostavnije rekla biti pokretač vlastite sudbine. Mislim da se kako ja tako i svi ostali zavaravaju s tim novogodišnjim odlukama jer od toga na kraju kod većine ljudi ne bude ništa. Svaka čast onima koji uspiju.
Mislim da bi pušaču veći poticaj bio i da bi uspio u svome naumu kad bi vidio prave posljedice pušenja. One koje se većini nas gade, kad bi mu netko tko ga voli rekao da ga ne želi izgubiti ili nešto drugo što bi mu se urezalo u samo srce. Novogodišnja odluka njemu ne predstavlja ništa takvo i tako će on na kraju posrnuti pred nekim izazovom života i na kraju i uzeti cigaretu.
Danas previše ljudi obraćaju pažnju na to što će reći drugi pa tako i ja. Ali odnedavno moram priznati da se to što se mene tiče privodi kraju. I tako sam krenula od nečeg i danas me baš briga što drugi misle. Dakako neću izaći na ulicu gola, ali baš me briga što se nekome ne sviđa moj stav o nečemu ili neki moji postupci. Preporučila bih svakome to probati jer što se mene tiče to zasad i više no svršeno funkcionira. I baš me sad briga što neko misli o tome što čujem cijelu noć, a spavam cijeli dan. Ako meni tako odgovara mislim da mi nitko nema ništa reći po tome pitanju. Možda ipak imaju pravo oni koji kažu da je život prekratak za živciranje. Vini se do neba i zahvaljuj Bogu na onome što imaš, a ono ružno zaboravi i izbaci iz svog života. I tako ću se ja odreći svih novogodišnjih odluka i krenuti živjeti svoj život upravo onako kako želim i činiti upravo ono što želim. Moja se mišljenja razilaze s nečijima drugima, ali što to mene briga. Meni je dapače drago što postoji i netko tko ima suprotno mišljenje mome. Pa kakav bi nam svijet bio da smo svi isti. Umirali bismo od dosade. Još donedavno sam imala recimo to tako neke predrasude prema onima koji kroz život prolaze samo uživajući. A danas je stanje potpuno drukčije. Ne samo da ih zbog toga cijenim već i poštujem. Mislim da bi poruka današnjeg dana bila kratka i jasna. Budite ono što jeste i ne dajte da vas nitko promijeni.